BIBLIJSKA PORUKA DANA

ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Srijeda, 8. rujna 2010.

Mt 1,11-16.18-23

1Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. 2Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. 3Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. 4Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. 5Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. 6Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. 7Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. 8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. 9Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 10Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. 11Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. 12Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. 13Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. 14Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. 15Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. 16Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

18A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

BLAGDAN MARIJINA ROĐENJA: MALA GOSPA

U svakome svome susretu sa Svetim pismom moramo imati u očištu jedinstvo obaju Saveza, odn. Zavjeta. Na nama je čitati Sveto pismo kao jedno veliko jedinstvo i cjelinu, ali ujedno i kao prisutnost, naime sadašnjost koja se zbiva, koja traje. Biblija nije samo prošlost, nego je ona trajanje, kontinuitet Božjega djelovanja kroz svu povijest. Stalno se provlači kroz nju crvena nit Božjeg djelovanja i spasavanja čovjeka.  I ne treba tražiti u Bibliji samo informacije za nešto što je nekoć bilo i kako se to dogodilo, kako se odgiralo. Kako su ljudi nekoć mislili, pojmovali, umovali, pisali, nego treba tražiti poduke o onome što je istinito i svevremensko. Biblija se ne smije čitati s odmaka ili odstojanja, već iz osobne pogođenosti. Naime, što ta konkretna istina s kojom se u toj drevnoj knjizi suočavam za mene osobno znači? To je pitanje samo onda opravdano, ako Biblija zahvaća u našu sadašnjost, ako me njezina istina dira, ako iz nje progovara živi subjekt - Istina u osobi, a to je Bog u obličju Isusa Krista.

Stoga je opravdano nabrajanje tolikih imena u današnjem čitanju iz Novoga zavjeta. Duga je povjesnica Izabranog naroda koju svatko od nas može primijeniti i na svoju osobnu povijest, svoj osobni obiteljski korijen iz kojega vuče svoje životne sokove. Koliko se samo tu likova, pozitivnih i negativnih isprepliće, kakve su im samo biografije?! Ali božanska iscjeliteljska i spasiteljska snaga zahvaća i daje divni izdanak, Mariju. Najljepši cvijet, najdivniji plod među svim ljudskim izdancima.

Vjerni puk ima potrebu promišljati tajnu spasenja i otkupljenja kroz razne slike i slaviti velike nadnevke svoga spasenja. Uvijek je riječ o tajni Božjega utjelovljenja: Bog je postao čovjekom, rođen je od žene, djevice. I ta žena - Marija - ima kao i mi, svoj rođendan, nosi na sebi sve zemaljsko, osim grijeha. Slavimo Marijin rođendan jer vidimo Boga na djelu i u začeću, a i u rođenju. Bog uzima Mariju kao svoje izabrano sredstvo. Nije njezina zasluga što je postala Majkom Božjom, nego je to čisti Božji dar. I dok se radujemo Marijinu rođenju, radujemo se i slavimo početak svojega spasenja. Boga se može slaviti samo konkretno, ne apstraktno, u djelima, u osobama, u svecima, a ne čisto teoretski, glavom ili umovanjem.

   Zašto Marija ima svoje neotuđivo mjesto u surječju i sveukupnosti kršćanske egzistencije i duhovnosti? Kad govorimo naime o Mariji, onda govorimo o drami života do kraja uključena u Božji plan spasenja. Kod Marije je riječ i o psihodrami u kojoj su dodirnuta tolika područja i našega osobnog života, naše vlastite duše. I sve tajne, sve svetkovine u kojima slavimo Mariju, razvijaju tajnu čovjekova spasenja, Božje skrbi za čovjeka, povijest spasenja u svemu njezinu bogatstvu i raznolikosti. Govoriti o Mariji, o Gospi, znači govoriti o čovjeku, ljudskim, čovječnim ali i izrazito teološko-duhovnim rječnikom. Kad govorimo o njoj, onda govorimo o veličajnim Božjim djelima koja je Bog na njoj izveo.                 

Ona je prizma kroz koju se prelama Božje djelovanje prema svijetu i za čovjeka. Ona je zrcalo  koje zrcali, re-flektira, pre-lama, odražava Boga u svijetu, ali ujedno i prozor prema vječnosti. Ona nije božanstvo niti idol, već vidljivi znak, uprisutnjenje i konkretizacija Božje ljubavi i milosti među nama, u ljudskom liku. Marija je odgovor i mogućnost da Bog u svome stvorenju poprimi ljudski lik. Stoga možemo slobodno reći da Marija u svojoj osobi nosi povijest spasenja u klici i zametku. Na njoj vidimo kako Bog prihvaća svoje stvorenje, kako Bog ništa od onoga što je stvorio ne odbacuje, a ona u svojoj osobi predstavlja odgovor vjernog stvorenja Božjem zovu. Današnji dan, rođenja Gospina, male Gospe, poziv je da odgojimo, da probudimo dijete u sebi, da se vratimo evanđeoskom pozivu 'biti kao dijete', jer takvima je obećano kraljevstvo nebesko.

BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

23. tjedan kroz godinu

Srijeda, 8. rujna 2010.

Lk 6,20-26

20On podigne oči prema učenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! 21Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! 22Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! 23Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!" 24"Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! 25Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! 26Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

PREVRAT SVIH VRIJEDNOSTI

Lk 6,20-26

Isusov Govor na gori u kršćanskoj je svijesti i pameti redovito u onome obliku u kome ga nalazimo u Matejevu Evanđelju, poglavlja peto, šesto i sedmo. U Luke nema Govora na gori, nego govor negdje na nekoj zaravni, u polju, na ravnu prostoru. Isus silazi s brda, k njemu se slijevaju mnoštva učenika i naroda te svaka vrst bolesnika. Imamo tri sloja slušatelja: Dvanaestoricu, učenike te mnoštva iz bliže ili daljne okolice. Za razliku od Mateja ovdje imamo i pogane, stanovnike iz priobalja, iz Tira i Sidona. Time kao da želi naglasiti kako je Isusova riječ upućena ne samo Židovima, nego i svima bez razlike, svejedno odakle su. Samo jedno treba, spoznati naime vlastitu potrebu i nemoć. Dakle, biti čovjek, ne nadčovjek. Jer, koji to čovjek ne treba pomoći?

Ove su riječi nedvojbeno dijamanti, dragulji u Novome zavjetu. Prozračne, jasne, predivne u svojoj ljepoti, nadmoćne u svojoj oporosti, tvrđe od najtvrđega čelika, otporne na sve oblike rđanja ili propadanja. Ništa im ne može ni prostor ni vrijeme, iskovane, salivene od prolaznih riječi, ali nose u sebi vječnu poruku. Upravo kao i dijamant koji je najtvrđi, a zapravo je čisti ugljik. Oblikuje sve, u svemu se raspada, izbacuju ga vulkani, šire zemljom, ali ugljika imamo u svemu živome.

Važna je u Luke svaka riječ. Isus, veli se, podiže svoje oči i uprije pogled u svoje učenike i prozbori im. Isus nije na uzvisini, nego na istoj ravnini s učenicima, gleda ih oči u oči. Upravo kao što je pogledao u sinagogi sve svojim okom, ošinuo pogledom cenzore i kritičare ljudskih postupaka. Ovdje se konfrontira pogledom s učenicima i u njima osjeća žudnju, čežnju, potrebu za nečim novim. Oslovljava učenike u nadi da će ovo usijeći duboko u pamet i prenositi kroz sljedeće naraštaje, do kraja svijeta i vremena.

U Luke imamo po četiri 'blago' i četiri 'jao'. Ne kao u Mateja osam blaženstava. Pogrješno je iz Isusovih riječi iščitavati neki oblik nasilne revolucije, poziv na krvoproliće, ustanak, nasilje. Isusu je do čovjeka, onoga koji treba pomoći, koji treba lijeka i liječnika. Pa vidimo i u ovome odsječku. Skupio se oko njega silan svijet, čak iz primorja tirskoga i sidonskoga da ga slušaju i da ih izliječi od njihovih bolesti. A on je liječio sve bez r azlike. “Svi su tražili da ga se dotaknu jer je iz njega izlazila sila koja je ozdravljala sve” (Lk 6,18). Nema Isus straha od dodira s bolesnicima, ma koje vrste. Čovjeku je do spasa, do dodira s onim koji donosi blagoslov i zdravlje.

Njima je do nade u spas, do vjere u donositelja spasenja. Kao da Isus želi reći: Jao bogatašima koji imaju u bogatstvu svoju utjehu, koji se povode i idu za obmanama i pričinama. Upravo kao u onoj slici o bogatašu, koji se slastio i mastio, i siromahu Lazaru koji nije imao ni mrvica sa svojega stola. On ostaje bogataš, bezimen, za svu vječnost, dok Lazar, sirotan ima svoje ime: Bog se smiluje!

Zato blago gladnima, oni znaju za svoju potrebu. Bogataši su siti poput staroegipatskih mumija koje su mrtve posred pozlaćenih grobova, svime opskrbljeni za cijelu vječnost. Blago zaplakanima, a ne onima koji se vječno smiješe na riječ 'cheese' da slika iz aparata ispadne bolja, ljepša. Isus kao da želi reći: Bog nas sam promatra iz očiju onih siromašnih, obezvrijeđenih, onih koji su od svih ostavljeni, prezreni, koji sjede i čekaju smrt. Bog je siromašan u Isusu, on je siromah u siromasima, on iz njih sja kao vječnost, moja i tvoja. Oni su naša odluka i sudište. Isusove su riječi poziv činiti nešto u ovome trenutku, a ne tješenje za nekakvu budućnost. Isus govori u nesvršenu obliku, o nečemu što se ovdje i danas događa i traje.

Sva Isusova blaženstva daju se sažeti u jedno, naime, Bog je ovdje, on želi biti dostupan svima koji ga trebaju, koji za njim žude. Božje kraljevstvo nije stvar ili neka daleka utopija, nego je ono događaj, Božje djelovanje, ovdje i sada, prostor u kome se on događa. Bog svoje siti, Bog je svojima milostiv, Bog nas naziva svojom djecom. Ovaj Isusov govor nije nikakav teološki smišljeni i domišljeni pokušaj sažeti u nekoliko riječi kršćansku poruku, nego Isusov poziv na nasljedovanje, onako kako se očituje u Isusovim činima i djelovanju.

Isus ne poziva na prevrat, bunu, revoluciju. Lako je ljude podignuti na bunu, lako je izići na barikade, ali je teško čovjeka izliječiti. Nijedna to revolucija nije mogla kroz povijest. Isus dira u živac cjelokupnoga društva i razvitka. Što nam je cilj? Moć, vlast, prevlast, bogatstvo u društvu ili stvaranje pravednoga društva. Stotine se milijarda dolara troši za naoružanje ili svemirske letove. To je stvar prestiža. Kako je stalo s borbom protiv siromaštva i bijede u svijetu? Primjera radi: Svaki ubijeni američki 'neprijatelj' u Vijetnamu koštao je Ameriku 332 tisuće dolara iz državnoga proračuna. Još se nije izračunalo koliko košta jedan ubijeni 'neprijatelj' ili terorist u Iraku. Zanima nas, koliko bismo poboljšali život u svijetu kad bismo prestali ubijati druge! Traži se sigurnost i vode se ratovi diljem svijeta protiv terorizma, a isti se terorizam rađa u vlastitim gradovima, među mladima, gubi se nada i mogućnost za čovječni suživot. Treba se okrenuti sebi, uvidjeti svoju potrebu, glad, žeđ, neutješenost, siromaštvo. Tada smo prijamljivi za Isusovu poruku i osobu. Bogataš ne treba Radosnu vijest, njemu treba poruka obraćenja!